TRIJUMF TALENTA, MAŠTE, MLADALAČKE SNAGE I ENTUZIJAZMA
Piše: Fatima Bilčević
Predstava: “Ćelava pjevačica”, Produkcija: Dramski studio mladih Gradskog pozorišta Bečej, Srbija, Tekst: Eugène Ionesco, Režija: Igor Pavlović, Igraju: Srđan Tomić, Simonida Mandić, Gordana Adamov, Srđan Kner, Filip Sadžakov i Katarina Višković
Četvrti Internacionalni festival srednjoškolskog teatarskog stvaralaštva “Juventafest”, zatvoren je 14. septembra predstavom “Ćelava pjevačica” Dramskog studija mladih Gradskog pozorišta Bečej iz Srbije. Nastala prema tekstu E. Ionesca, a u režiji Igora Pavlovića, ova predstava na vrlo zanimljiv način koristi pokret, zvuk, te svjetlosne efekte, kako bi istakla neke vrlo važne dimenzije samoga teksta, kao što je automatizam života i razgovora bračnih parova Smith i Martin, kao i sumanuta iracionalnost do koje dovodi taj automatizam i besmisao. “Ćelava pjevačica”, tako počinje u dnevnom boravku bračnog para Smith, koji ne koristi cjelokupan prostor što ga scena nudi, već predstavlja jednu zatvorenu kutiju s kaučem unutra, što upućuje na ograničenost njihovog svijeta na gotovo isključivo taj prostor. Smithove zatičemo usred njihove obavezne dnevne rutine; gospodin čita novine, a gospođa gleda televiziju, pri čemu ništa ne govore, praveći samo automatizirane pokrete u ritmu dramatično-humornog zvuka koji se povremeno začuje. Međutim, povod za besmislenu raspravu uskoro postaje smrtovnica izvjesnog Bobbyja Watsona, što ju gospodin Smith ugleda u novinama, na što gospođa automatski reaguje izrazom žaljenja za njegovu suprugu, zvanu također Bobby Watson. Tokom njihove rasprave o egzistencijalnoj situaciji gospođe Bobby Watson, ispostavlja se da se svi članovi te porodice zovu upravo identično, zbog čega postaje potpuno nemoguće povezati o kome tačno ko od njih dvoje priča, što stvara potpunu besmislicu.
Postupak gradnje prividnog dijaloga među likovima, gdje replike nisu organski povezane, tako da bivaju dramskom radnjom ili donose neku spoznaju, već dovode do apsurdnih razgovora i situacija, te stvaraju prividan sukob i napetost, tipično je svojstvo Ionescovih drama, ali i antidrame u cjelini. Međutim, pored ovog, izuzetno je važan i postupak kontrapunktiranja, kojem ovdje doprinosi pojava bračnog para Martin. Naime, gospodin i gospođa Martin kontrapunktiraju Smithovima na način da predstavljaju radikalnu verziju njih samih; oni se sreću kod Smithovih na večeri, gdje započinju razgovor o tome odakle se njih dvoje poznaju. Pritom prelaze cijeli put, od rođenja, do odrastanja, grada, ulice, broja, stana, pokušajući se prisjetiti gdje su se već vidjeli, da bi najzad odlučili uzeti o obzir mogućnost da su njih dvoje zapravo muž i žena. Susret Smithovih i Martinovih stvara jednu bujicu izraza učtivosti, uprkos tome što gosti strašno kasne, a domaćini satima nisu jeli jer su čekali na njih. Zanimljivo je, međutim, kako se ovi izrazi učtivosti smjenjuju sa sumanutim pokretima, gestama i facijalnim ekspresijama koje bračni par upućuje jedan drugom, popraćenim isprekidanim svjetlom i disco zvukom, što naglašava da je riječ o dimenziji izražavanja iracionalne, ali potajno željene i, zapravo, prave reakcije. Cjelokupnoj igri besmislice doprinosi i treći par, vatrogasni kapetan i služavka Meri, koji se prepoznaju u trenutku kad kapetan dolazi Smithovima u potrazi za požarom. Njegove besmislene i nepovezane priče izazivaju kod bračnih parova paničnu rekaciju, koja se manifestuje u potrebi da i oni pričaju priče, a nakon što završe od kapetana traže još, i to sve samo zbog učtivosti. Na koncu, ova besmislena igra izražavanja učtivosti, ljubaznosti i manira, prelazi u jedno manično, iracionalno i apsurdno izgovaranje riječi, fragmenata riječi i, konačno, samo slogova, koji funckioniraju upravo kao manifestacija onog iracionalnog, predjezičnog.
Glumačka ekipa zrelom i ujednačenom glumom, te vještinom pokreta i slobodom na sceni, pokazala je ovom predstavom kako je danas, u doba ogromnog tehnološkog napretka i prividne komunikacije, ogromna važnost Ionescovog pomjerenog, grotesknog i karikaturalnog pogleda na besmisao i ispraznost svakodnevnog razgovora, pa čak i u bračnim zajednicama, između supružnika, budući da sugerira potrebu za razotkrivanjem laži i promjenu u ustroju samog društvenog poretka, kao i odnosa među ljudima. Naposlijetku, iako su glavne nagrade morale biti dodijeljene i na ovogodišnjem “Juventafestu”, pa je Grand Prix pripao hrvatskoj predstavi “Zoo!”, a posebna nagrada žirija ruskoj “Upside Down! The Reverse Side of the Earth”, “Ćelava pjevačica” kao posljednja predstava na četvrtom “Juventafestu” stavlja tačku na tvrdnju da je konačni pobjednik zapravo talenat, mašta, mladalačka snaga i entuzijazam svih učesnika.
